Cujes li...

ja sam hodajuci mrtvac!!!
nidje me seke mi!!!
samo spavam!!!
propo sam u zivotu!!!
nadam se da cu se nekad uspjet vratit u normalu!!!

Trudim se vec dugo vremena da jednu cinjenicu dokazem.
Par puta sam se uspio zavarati i pomisliti da nije tacna.
Ali napokon sam dokazao!!!
U zadnjih par dana sam sebe uvjerio u tacnost ovog fakta.

Ja sam zaista GLUP!!!

Svim pripadnicama ljepseg spola sretan 8. mart.

Snovi su jako cudna stvar.
Traju tako kratko i prikazu tako puno.
Fakat nevjerovatno.
Zar je moguce da u jednom djelicu sekunde kroz glavu prodje toliko stvari???
Nekad se cine tako realnim a ponekad su apsolutno besmisleni.
Postoji li mogucnost da san uistinu postane java???
Ovo pisem zbog toga sto inace sanjam jako rijetko ali u posljednje vrijeme sve cesce.
Svaki san mi je bio nenormalno realan u zadnjih 10 dana.
Iskreno se nadam ostvarenju jednog mog sna (kuki znas o cemu pricam).
Iako ne znam kako je taj san zavrsio nadam se da ce se ostvarit.

Mislim da je suvisno da pisem bilo sta, al eto ipak cu smoci snage i naskrabati nesto.
Ovu noc cu pamtit vjecno!!!
Suze mi i sad kao malom djetetu teku, ne mogu sebi da dodjem nikako.
Koncert je zaista bio nevjerovatan. Trebalo je biti u Zetri i dozivjeti to.
Necu govorit vise nista, suvisno je moje baljezganje, ko je bio zna o cemu pricam, ko nije nek se kaje.

Proslo je dugih 10 godina od velikog koncerta Tonija Cetinskog u sarajevskoj Skenderiji.
Da li je moguce ponoviti onakav spektakl???
Istinski se nadam da jeste jer ono stvarno treba dozivjeti.
Nadam se da ce biti bar upola dobro kao davne 1996.
Znam da meni hoce jer taj covjek ima pjesme koje fakat znaju pogodit covjeka u srce.
Nadam se da ce Zetra ovaj put biti prepuna jer taj covjek zasluzuje to.
Na ovom koncertu bice i razni gosti.
Ono zbog cega mi je neizmjerno drago je sto ce tu biti legenda Tose.
Neke goste Tony nije htio otkriti pa me bas interesuje ko su ti ljudi.
Vidimo se u noci izvrsne muzike, koja ce u meni da proizvede jos gore raspolozenje!!!
3.3.2006. 20:00h

Zar sve uistinu mora ovako da bude???
Napokon je dosao jedan lijep dan. Subota, rani jutarnji sati (tacnije 6:10), zvoni kucni telefon i glas sa suprotne strane javlja mi radosnu vijest. 'Dobio si malu rodicu' zacu se sa druge strane i mene obuze sreca (nakon zaista dugo vremena). Osoba sa kojom sam zivio punih 10 godina, osoba koja mi neizmjerno znaci, dobila je dijete. Mojoj sreci nije bilo kraja!!!

I nastavak dan bio je lijep. Nakon dugog vremenskog perioda otisao sam na kosarkasku utakmicu. Iako NEraspolozen za navijanje, uzivao sam u odlicnom susretu. Nasa draga Bosna savladala je Partizan sa 3 poena razlike, u jako napetom mecu. I pored sve te napetosti ja sam (ZA DIVNO CUDO) bio potpuno smiren, nisam se uopste uzbudjivao ni zbog rezultata niti zbog mogucnosti Bosninog ispadanja i Final 8 u slucaju gubitka. CUDNO ali bilo mi je svejedno. Ranije sam 'ostavljao' godine zivota u Skenderiji zbog silnog nerviranja, a sad mi je bas nevazno. Samo sam se par puta nasmijao zbog silnih psovki upucenih na racun rodbine mog prijatelja. To su stvari koje pokazuju kako nas narod ima glup mentalitet-dok deremo sviju, sve je super, a nakon jednog losijeg rezultata ispada samo jedan covjek kriv za sve (MENSUR BAJRAMOVIC). Glupi narode BiH prestani tako razmisljati jer sa takvim misljenjima nigdje stici necemo.

Nakon dobre tekme, uputio sam se sa svojim prijateljima na neizbjeznu kafu koja mi bar na trenutke popravi raspolozenje. Moj apsolutni crnjak razbijaju na trenutke dva covjeka, koji se svaki put prepiru oko iste stvari-KO JE UMJETNIK A KO NIJE. Te prepirke UVIJEK, na kratko izvuku osmijeh na moje mrtvacko lice.


I, nakon kafe mojoj sreci dolazi kraj. Vracem se kuci i putem sredjujem utiske kompletnog dana. Laganim korakom priblizavam se staroj kucari koja s polja izgleda kao da ce se svakog trenutka srusiti. Lupanje metalne kapije u meni vec budi nervozu. Cujem skripanje drvenih stepenica pod nogama, a citavim tijelom mi prolaze trnci. Nervoza je sve veca. Skidam patike i otvaram vrata svoje sobe. taj karakteristican zvuk oznacio je da je sve gotovo. Kada udjem u ovu sobu crnjak je sve veci, o nervozi da ne govorim. Moje ruke trpe nesnosljivu bol od silnih udaraca u zid. Sjedam kao i obicno na pec, pogledom predjem preko citave sobe, kroz glavu mi se provuku sve stare slike, pustim sebi neke probrane balade i polako UMIREM.


Ovih prokletih 20 kvatrata i sve sto se u njima nalazi ce me unistiti. Zasto toliko razmisljam o svemu? Ne mogu niti jedan dan skrenuti misli na nesto drugo.
Zar bas svaki dan mora ovako zavrsiti???
Znam da ce mnogi reci da se sam moram potruditi da manje razmisljam o svemu i ja sam toga svjestan, ALI NE MOGU!!!

Zasto mi se cini da gubim sve???
Zar sam toliki kreten da dopustim sebi gubitak svih prijatelja???
Cini mi se da sam u zadnje vrijeme nekako svima na teretu, da samo smetam i zamaram ljude svojom pojavom i svojim prisustvom!
Izgleda kao da u sebi imam odbojnosti u neogranicenim kolicinama.
Samo se pitam kako uspijevam tako brzo prokockati povjerenje vecine ljudi sa kojima sam do juce bio najbolji prijatelj?!
Dobar prijatelj je nesto najvrijednije sto covjek moze imati, a ja sve dobre prijatelje olako gubim!!!
ZASTO, ZASTO, ZASTOOO???

Na danasnji dan prije ne tako puno (al' Boga mi ni malo) godina, rodjena je jedna velika legenda!!!
Ovom prilikom hocu samo da ti pozelim sve najbolje!
Legendo moja nek te sreca u zivotu prati.
Zelim ti puno zdravlja, srece, ljubavi i svega sto pozelis!
Od srca ti zelim ispunjenje svih zivotnih zelja!!!

Moj zivot je zavrsen!!!
Zavrsio je kratko, za to je bio potreban samo jedan tren, jedna jedina prokleta recenica.
U tom trenutku kroz glavu mi prodjose sve slike, svi lijepi zajednicki trenuci i sva sreca tada nestade. Osjecam neopisivu bol u srcu, neopisivu tugu i nesrecu. Pitam se samo ZASTO?! BOZE zasto mi podari svu srecu svijeta, pa mi je oduze u samo jednom momentu? Ne mogu s tim da se pomirim, ne mogu to da podnesem, taj gubitak da primim, NE MOGUUUUU!!!
Moja jedina zelja bila je da nju ucinim sretnom.
I sada molim za njenu srecu, jer ako je sretna ONA i ja sam. Gospode, molim TE podari joj covjeka koji ce je iskreno voljeti! Sigurno NE POSTOJI onaj koji ce je voljeti kao ja, ali ako postoji osoba koja je voli U POLA kako ja, ta osoba voli je neizmjerno. Molim TE ucini da joj taj covjek upotpuni zivot i ne dozvoli da je ikada povrijedi. Ali isto tako molim da on ne dozivi sudbinu kao sto je moja. Mislim da je dovoljna jedna ovoliko nesretna osoba na SVIJETU.
Sada kad disem, a ziv nisam, imam jos samo jednu molbu.
Jedini Boze, Ti koji odredjujes sudbine nas, obicnih smrtnika, MOLIM TE podari mi snagu da dalje nastavim normalno. Znam da ce bez nje to biti jako tesko i da ce moja tuga svaki dan biti sve veca. Znam da kada umrem, na mome srcu ostat ce ispisano samo NJENO IME. Znam da ne postoji nista sto nju moze zamijeniti, zato mi samo podari nesto sto ce me zavarati, jedino ne dozvoli da skrenem sa pravog puta

G O S P O D A R U M O J M O L I M T E P O D A R I M I
N E O P H O D N I S M I S A O Z A Z I V O T O M ! ! !